Blog

Cipele u kojima koračam

U mom ormanu ima puno cipela, u još više nijansi.  Neke su udobne, neke ne.

U međuvremenu  ne kupujem neudobnu  obuću.  Biti moderan i u trendu me ne inspiriše da svesno  izaberem nešto što  će  da me žulja. I više ne verujem  da će veštak  da se razgazi i postane udoban.

Imam poneki  neudoban, stari  par, za koji sam još uvek, izgleda,  emotivno  vezana.  Samo ih  nekad  u  kući probam.  Osećam da to više nije za mene,  obujem ih i izujem. Vratim na policu. Ne bacam, ali ih i  ne nosim. Još im samo lepa sećanja prave mesto u  cipelarniku.

Do skora sam imala i  kategoriju  – zatrebaće. Skupljale su prašinu, sa idejom da jednoga dana mogu  biti  opet korisne. I pre nego  što je došao taj dan, shvatila sam da su me upravo  te cipele vodile nekim strmim i  izazovnim ulicama,  i  da su  poprimile  čudan oblik, deformisale su se. Odslužile su svoje. Ili  se moja noga promenila. Svejedno. Tako  je i prestala da postoji kategorija – zatrebaće.

Ono što sam primetila u poslednja  vreme, na moje police su se vratile  smele boje i  oblici.  Nekad sam obožavala takve komade. I znala sam  da ih  nosim. I  znala u  njima  smelo da koračam. Ovakve cipele su  me  svojevremeno vodile nekim izazovnim i drugačijim ulicama. I evo ih opet. I mene u  njima.  Obožavam ih, i  baš su  udobne!

Cipele koje nosim su moj  život, moje uloge, moja uverenja, ono u  čemu , po čemu, kroz šta, i kako hodam. One čine da se osećam da letim, padnem ustanem i ponovo poletim!

Back to list

Povezani postovi

One thought on “Cipele u kojima koračam

Comments are closed.