Kako da se oslobodiš straha?
Strah je naučeno ponašanje.
Kada se rodimo samo se plašimo dve stvari, glasnog zvuka i pada unazad. Ovo su dva urođena straha.
Možda vam zvuči blesavo, ili nemoguće, zar ne?
Svi ostali strahovi su bukvalno naučeni, ili stečeni.
Zašto se plašimo da pitamo za ono što želimo?
Koliko puta ste nešto želeli i niste se usudili da pitate: veću platu, više razumevanja, više vremena, pomoć, savet ,društvo, bolji sto u restoranu….
Koliko puta ste se pokajali što niste pitali, i opet sledeći put uradili isto.
Na duge staze, posle toliko ućutkivanja svojih manjih i većih htenja i želja, na kraju dođemo u stanje da više i ne znamo šta želimo.
Da li je lako menjati sebe?
Da li je lako menjati sebe?
I vrapci na grani znaju – Ne možeš promeniti druge, već samo sebe!
A mi, kao najinteligentija bića na planeti, kao da ne želimo da poverujemo u to.Uporno svaljujemo krivicu na druge, zameramo, tačno znamo šta kod koga ne valja, šta bi ko trebao bolje i drugačije da uradi…Kolega, partner, direktor, dete, nastavnik….. Lista je predugačka…
A zašto?
Priča roditelja – drugi deo
Kada razmišljam šta je ono što je donelo najveću promenu i napredak u mom odnosu I komunikaciji sa decom, i kada bi trebalo da sažmem taj oslobadjajući osećaj u jednu rečenicu , ona bi definitivno glasila-
OSLOBODILA SAM SE STRAHA, ustvari, još preciznije, STRAH SAM ZAMENILA POVERENJEM.